Zvukovod 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 6

ANATOMIJA ZVUKOVODA
Zvukovod je cijev dugačka 3.5 do 4 centimetra, promjera 0.5-1 cm, na presjeku nepravilna oblika. Prekriven je kožom. Medijalni dio ima koštane stjenke i ugrađen je u temporalnu kost, a lateralni dio ima hrskavičnu stijenku koja je izravan nastavak hrskavice uške. Na prijelazu koštanog i hrskavičnog dijela promjer zvukovoda je najmanji i to mjesto nazivamo isthmus. Na početku zvukovoda su brojne dlačice, žlijezde znojnice, lojnice i ceruminalne žlijezde. Budući da su gornji i stražnji dio koštane stjenke zvukovoda ujedno i dno antruma, pri ostitičkim procesima u tom području razvija se periostitis stjenke zvukovoda, što se otoskopski uočava kao tzv. spuštena gornja i stražnja koštana stijenka. Limfne žile hrskavičnog dijela zvukovoda izlijevaju se u retroaulikularne i infraaurikularne limfne čvorove. Oba sistema nastavljaju se u duboke limfne čvorove vrata.
FIZIOLOGIJA ZVUKOVODA
Svojim oblikom zvukovod dobro provodi akustičku energiju do bubnjića. Zvukovod ima i zaštitnu funkciju: grije zrak i stiti srednje uho od jakih promjena temperature. Cerumen koji se stvara oblaže kožu, a mirisom odbija kukce. Cerumen se luči u hrskavičnom dijelu zvukovoda koji ima peristaltiku, jer se miče za vrijeme žvakanja i govora zbog blizine čeljusnoga zgloba. Tako osušeni cerumen ispada iz zvukovoda, a pranje ičišćenje (osobito štapićima za čišćenje) vlaži i ugurava cerumen iza suženja istmusa u koštani dio koji je nepomičan te tako može nastati ceruminalni čep.
OZLJEDE ZVUKOVODA
Mehanička oštećenja mogu pogoditi sve dijelove zvukovoda, kožu, hrskavicu i kost. Manje ozljede mogu nastati prigodom čišćenja ili jakog češanja. Veće ozljede mogu biti izazvane oštrim predmetima, oružjem, a mogu nastati i kao posljedica nesreća u sportu, radu ili prometnih nezgoda. Takve veće ozljede zahtjevaju dulje i kombinirano lječenje. No, važno je da se pri obradi takvih oštećenja održi prohodnost zvukovoda čime se sprečava stenoza ili atrezija.
UPALE ZVUKOVODA
Koža zvukovoda svojom elastičnošću i žljezdama koje luče sekret niskih pH vrijednosti (pH ( 6), bogat lizosomima, uz neporemećeni mehanizam migracije epitela prema ušću zvukovoda, onemogućuje nastanak upala. Vanjski i unutrašnji činioci (mehanička oštećenja, alergije, šećerna bolest...),mogu poremetiti sve te mehanizme i uzrokovati upale.
U akutnoj fazi vanjski je zvukovod ispunjen detritusom u kojem su uz odljuštene epitelne stanice i eksudat i uzročnici upale (gram.negativne i anaerobne bakterije). Zvukovod je sužen i bolan na dodir. Ako se taj sekret iz zvukovoda ukloni, vidljiv je bubnjić koji je najčešće anatomski nepromjenjen, prekriven zadebljanim epitelom i detritusom. Upala se može proširiti i na regionalne limfne čvorove.
U kroničnoj fazi upale koža je poput pergamenta, prekrivena sasušenim bjelkastim sekretom. Jak je i osjećaj svrbeža koji bolesnika primorava na stalno mehaničko čišćenje, a to uzrokuje i ponovne ozljede zvukovodne kože i upale.
Od dijagnostičkih postupaka na prvom je mjestu anamneza, a na drugom mjestu otoskopija. Ona omogućuje, ne samo inspekciju, nego i uzimanje mikrobiološkog brisa i čišćenje zvukovoda. Već je i sam doticaj ušnog lijevka i kože izrazito bolan, što potvrđuje dijagnozu. Upale zvukovoda najčešće su izolirane, srednje uho u pravilu je bez patoloških promjena, no kadkad je i upala zvukovoda samo eksteriorizacijaupale srednjeg uha.

---------- OSTATAK TEKSTA NIJE PRIKAZAN. CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]